Populizam na tanjiru: Sendviči pred kamerama, luksuz iza kulisa
U javnosti često viđamo političare kako jedu parizer ili sardine, predstavljajući se kao “obični ljudi” koji dijele sudbinu naroda. Ipak, iza kamera se krije sasvim drugačija stvarnost – ona puna privilegija, skupih nekretnina i službenih benefita.
Ovakav kontrast sve češće izaziva sumnju i pitanje: da li je riječ o iskrenosti ili političkom marketingu?
Javni imidž vs. privatna stvarnost
Primjeri poput Ane Brnabić, koja je obavljala funkciju premijerke tri mandata i sada je predsjednica Skupštine, pokazuju da javni narativ često ne odgovara svakodnevnoj realnosti. Dok istupa kao predstavnica „običnih ljudi“, uživa u državnim vilama, službenim limuzinama i obezbjeđenju – privilegijama koje su nedostupne većini građana.
Slično važi i za predsjednika Aleksandra Vučića, koji nerijetko istupa uz simbolične obroke i podsjećanja na djetinjstvo uz sardine i jabuke – što je za mnoge još jedan vid političke poruke, a ne autentičnog života.
Politički narativ “narodnosti”
Prema riječima profesorke političkih nauka Jelene Đorđević, ovaj oblik populizma – u kojem se vlast poistovjećuje s narodom dok marginalizuje kritičare kao “elitu” – prisutan je već godinama. I ima efekta: dio građana zaista percipira vladajuće strukture kao bliske i skromne, zahvaljujući snažnoj medijskoj slici.
Glavni urednik lista Danas, Dragoljub Petrović, tvrdi da je ovakav narativ dominantan u medijima naklonjenim vlasti, gdje se prikazuje “zlatno doba”, dok se izbjegavaju teme poput siromaštva, rasta inflacije, ili porasta društvene nejednakosti.
Život građana: realnost umjesto slike
U stvarnosti, mnogi građani se svakodnevno bore sa životnim troškovima, niskim primanjima i nesigurnošću. Jedna gledateljka, kako navode nezavisni izvori, javno je priznala da živi od 11.700 dinara mjesečno – suma koja je daleko ispod granice dostojanstvenog života.
Istovremeno, priče o bogatstvu javnih funkcionera, poslovima sa državom i potencijalnim vezama s moćnim biznismenima rijetko dobijaju prostor u medijima pod kontrolom vlasti.
Narod odgovara – zvižduci umjesto aplauza
Sve veći broj građana izražava nezadovoljstvo – ne kroz medije, već direktno, zvižducima, protestima ili ignorisanjem vlasti u javnosti. Ta tiha (ili glasna) reakcija može biti pokazatelj da marketinški trikovi više ne prolaze tako lako.
Zaključak: Vrijeme iskrenosti umjesto simbolike
Sendvič sa parizerom može biti dio nečijeg obroka – ali ne i političke strategije. Građani traže odgovornost, transparentnost i stvarne odgovore na svakodnevne probleme, a ne predstave. U vremenu digitalne povezanosti, teško je zadržati iluziju dugo. Autentičnost ne dolazi iz konzervi – već iz djelovanja.