Kako roditeljske svakodnevne navike mogu (nesvjesno) izazvati anksioznost kod djece – šta promijeniti odmah

Kako roditeljske svakodnevne navike mogu (nesvjesno) izazvati anksioznost kod djece – šta promijeniti odmah

Kako svakodnevne roditeljske navike nesvjesno povećavaju anksioznost kod djece i šta možemo promijeniti već danas

Anksioznost kod djece sve je češći problem koji ne nastaje samo zbog velikih životnih trauma, već često zbog svakodnevnih roditeljskih navika. U ovom tekstu otkrivamo četiri najčešće greške koje roditelji nesvjesno prave, a koje mogu povećati rizik od anksioznosti kod djece, te nudimo praktične savjete za promjenu.

Zašto sve više djece pokazuje simptome anksioznosti?

Anksioznost nije više problem samo odraslih – broj djece i adolescenata koji pokazuju znakove straha, nesigurnosti, problema sa snom i koncentracijom rapidno raste. Dok su neki uzroci očiti (velike životne promjene, bolesti, porodični problemi), psiholozi ističu da svakodnevne sitnice u ponašanju roditelja igraju veliku ulogu u oblikovanju dječijeg emocionalnog stanja.

Četiri najčešće roditeljske greške koje povećavaju anksioznost

1. Pretjerana kontrola
Kada roditelji pokušavaju kontrolisati svaki detalj u životu djeteta, šalju poruku: „Ne vjerujem da možeš sam.“ Ovakav pristup može ugroziti djetetovo samopouzdanje i sposobnost donošenja odluka, što povećava anksioznost.

Kako pomoći: Dajte djetetu slobodu da samostalno donosi odluke i uči na greškama, pružajući podršku ali ne i kontrolu.

2. Negiranje dječijih emocija
Česte rečenice poput „Nemoj plakati“ ili „Nije to ništa“ često djetetu šalju poruku da njegove emocije nisu važne. Posljedica je potiskivanje osjećaja i kasnija emocionalna zbunjenost.

Kako pomoći: Prihvatite i razgovarajte o dječijim emocijama, pokazujte razumijevanje i spremnost na slušanje.

3. Perfekcionizam i uslovljena ljubav
Roditelji koji vrednuju samo uspjeh i savršenstvo često nesvjesno šalju poruku da je ljubav zasnovana na rezultatima. To stvara strah od neuspjeha i unutrašnju napetost.

Kako pomoći: Fokusirajte se na trud i napredak, a ne samo na rezultate. Podučite dijete da su greške dio procesa učenja.

4. Emocionalna odsutnost
Fizička prisutnost nije dovoljna ako roditelj nije emocionalno dostupan zbog stresa ili drugih obaveza. Dijete tada može osjećati da nije važno, što vodi do osjećaja usamljenosti i anksioznosti.

Kako pomoći: Provodite kvalitetno vrijeme s djetetom, razgovarajte i pokažite iskreno interesovanje za njegove potrebe.

Šta roditelji mogu odmah promijeniti?

Nije kasno za promjene. Djeca ne trebaju savršenstvo, već roditelje koji su prisutni, dosljedni i spremni da ih prihvate takve kakva jesu. Evo nekoliko konkretnih koraka:

  • Prihvatite dijete bezuslovno, čak i kada pogriješi.

  • Priznajte vlastite greške kao primjer djetetu.

  • Slušajte dijete s razumijevanjem, bez brzih savjeta ili kritika.

  • Podstičite radoznalost i sigurnost umjesto straha.

Anksioznost kod djece ne nastaje preko noći, ali se može ublažiti promjenama u roditeljskim navikama. Dijete koje se osjeća voljeno, sigurno i prihvaćeno ima mnogo manje šanse da razvije hronične emocionalne probleme. Svaki roditelj može stvoriti sigurno okruženje gdje dijete uči da su emocije prirodne, a greške prilike za rast i učenje.