Moj otac je doživio srčani udar i te noći, oko dva sata ujutro, pojurila sam u bolnicu, prestravljena i uznemirena. Nisu mi dozvolili da uđem na odjel intenzivne njege, ali nekoliko sati kasnije, pojavila se žena u uniformi koja se predstavila kao medicinska sestra i omogućila mi kratak posjet ocu. Bila je ljubazna i smirena, i zahvaljujući njoj, uspjela sam barem na trenutak biti uz njega.
Mjesecima kasnije, otac me pozvao da hitno uključim vijesti. Na ekranu — šok: žena koju sam tada srela nije bila prava medicinska sestra. Ispostavilo se da se godinama lažno predstavljala kao medicinsko osoblje, iako nikada nije završila studije medicine. Imala je ozbiljno mentalno oboljenje, a istraga je pokazala da je čak uspjela raditi u bolnici bez odgovarajućih kvalifikacija.
Neki pacijenti su, nažalost, pretrpjeli posljedice njene “njege”, no srećom, nikada nije direktno liječila mog oca. Ubrzo je uhvaćena i privedena.
Iako mi je tada njena prisutnost donijela utjehu, pomisao na to kroz šta su prošli drugi ostavlja gorak osjećaj. Sreća i olakšanje što je otkrivena prije nego što je učinila veću štetu ne mogu izbrisati ozbiljnost svega što se dogodilo.