Mira (68) nikada nije uspela finansijski da se osamostali do stadijuma da iznajmi stan i ode iz kuće bivšeg muža. Radila je u lokalnoj prodavnici, ušteđevinu je potrošila na školovanje dece u gradu, roditelje je rano izgubila i jednostavno je u stisci pristala na ponudu da ostane u delu kuće koju je nekada delila sa svojim, a potom s tuđim mužem.
Kako je dalje navela nje, sada već bivši, suprug na poslu se spanđao sa šeficom poslovanja.
“Bilo smo u ranim pedesetima, on je radio i nabavku, pa je nekad šefica išla s njim. Kafica ovde, kafica tamo i eto nevolje, spetljali su se. Ja sam u početku jedva primetila, radila sam uvek popodnevne smene kao i praznike, nisam stigla ni da mislim da bi on negde na taj način švrljao,” ispričala je Mira pa dodala da je, kako to već biva u malom mestu, ona sve saznala a njen suprug prevaru priznao.
“Verujte mi, ja koja ovde nemam nikoga svoga, dvoje dece bilo je u domu na fakultetu, primanja nikakva, ja bih mu oprostila da me je za oprost molio. Ali, nije. Rekao mi je da mogu da ostanem u malom delu njegove kuće, dok se ne snađem, ali da će on da živi na spratu s novom ženom,” kazala je Mira i dodala da, ne imajući kud, pristala je na ponudu na koju bi malo žena pristalo.
“Imala sam 3.400 kuna platu. Da sam otišla u podstanare, s tim što bi mi ostalo za život ne bih mogla da živim nikako, niti da se borim za decu i plaćam im dom i sve što treba. Niti je tada u onoj krizi bilo boljeg posla sa srednjom trgovačkom, nisam mogla da biram” kaže i dodaje da se sva njena ušteđevina “topila” na decu.
“Nisam se imala za šta da mu sudim, kuća je bila njegovo nasledstvo od bake. Uzela sam nešto nameštaja koji sam ja kupila, i ostala. Bilo je nezamislivo na početku, ali na sve se živ čovjek navikne. Tu sam dočekala i penziju, a sad nemam ni 400 eura penzije, kuda ću. Srećom imam i svoj ulaz, to mi je dalo moj mir da ne moram da ih srećem i gledam. Iako se pozdravimo kad baš moramo,” rekla je gospođa Mira koja se na tu rečenicu i dan-danas samo nasmeje.
(Kurir.rs/J.M.)