U srcu južne Srbije, podno Pančićevog vrha, a iznad čuvene Lukovske Banje poznate po lekovitim izvorima, nalazi se bajkovito selo Štava – jedinstveno po tome što se u njemu već vekovima rađaju riđokosa deca. U ovom planinskom mestu, koje i danas odiše duhom prošlih vremena, žive potomci drevnih Saksonaca koje je, prema predanju, u 13. veku u ove krajeve doveo kralj Milutin.
Danas u Štavi živi nešto više od stotinu stanovnika, uglavnom poljoprivrednika. Ono što ovo selo čini posebnim jesu njihova prepoznatljiva riđa kosa i neobična imena – devojčice se često zovu Valina, a dečaci Dmitar, što, prema meštanima, svedoči o sačuvanom germanskom poreklu.
Nasleđe staro osam vekova
Kako je svojevremeno objasnio turistički vodič Miroslav Jović, “u Štavi se i danas rađaju deca istog izgleda kao pre stotinu godina, pa je jasno da klica saksonskog porekla nije nestala”. On dodaje da su Saksonci u srednjem veku bili poznati kao vrhunski rudari, te da su upravo oni otvarali rudnike olova, zlata, srebra i cinka u ovom kraju.
Na samom ulazu u selo nalazi se Crkva Svetog velikomučenika Mine, podignuta još u 12. veku, sa jedinstvenim kamenim krovom – jedinim te vrste u Srbiji. Prema natpisu iznad ulaza, crkva je obnovljena u 17. veku, u vreme pećkog patrijarha Pajsija i gračaničkog mitropolita Silvestera.
U porti ove svetinje pronađeno je više desetina mermernih sarkofaga i spomenika iz doba kralja Milutina, što potvrđuje bogatu istoriju ovog kraja.
Selo koje čuva mir i tradiciju
Meštani Štave retko govore za medije – ljubomorno čuvaju svoj mir i tradiciju. “Neka, hvala! Mi ne damo da nam iko kvari mir koji postoji još samo u našoj Štavi. Dođite da osetite ono neobjašnjivo što nas ovde zadržava vekovima”, rekli su za novinare.
Osim po riđokosim potomcima Saksonaca, Štava je poznata i po legendama o skrivenom blagu kralja Milutina. Zbog tih priča, mnogi tragači za blagom i danas posećuju okolinu Lukovske Banje, uvereni da se negde među napuštenim rimskim rudnicima krije bogatstvo staro više od sedam vekova.