“Stan u kom živimo je u vlasništvu mog supruga, njegove majke i brata…”

“Stan u kom živimo je u vlasništvu mog supruga, njegove majke i brata…”

“Stan u kom živimo je u vlasništvu mog supruga, njegove majke i brata. Tako je kupljen… za slučaj da se razvede da snaha nema ništa na insistiranje njegove majke. Prije par mjeseci sam naslijedila sam zemlju i nekretninu koje sam prodala i kupila kuću na svoje ime koja se renovira. Gospođa svekrva je sada… puna ideja kako da sredimo kuću šta i kako ćemo.

Od sobe viška pravim garderober. Gostinjsku sobu nemam. Kad mi je za to prigovorila rekla sam joj da kuću pravim za sebe i da mi gosti na duže ne trebaju za dan dva mogu im platiti hotel. Ona je mislila da će to biti njena soba. Mene je to sa stanom toliko uvrijedilo da joj nikada neću zaboraviti. Eto joj stan eto joj sve i da je što dalje od mene!”

(Izvor: Ispovesti.com)

 

Napio se Mujo i legao nasred parkinga. Dolazi policajac i pita ga: – Šta to radiš, čovječe? –

Mujo: Pa zar ne vidiš da sam se parkiro! –

Policajac: Čovječe, nisi ti auto!

A Mujo će:

“Stan u kom živimo je u vlasništvu mog supruga, njegove majke i brata…”

– Nisi ni ti pauk.