Zašto je Josip Broz Tito simbolično sahranjen dva puta: Istorijska pozadina najposećenije državne sahrane u Jugoslaviji

Zašto je Josip Broz Tito simbolično sahranjen dva puta: Istorijska pozadina najposećenije državne sahrane u Jugoslaviji

Dan kada je svet stao

Dana 8. maja 1980. godine Beograd je postao epicentar svetske pažnje. Na sahranu Josipa Broza Tita došlo je čak 124 državne delegacije, uključujući 38 šefova država, kraljeva i lidera iz celog sveta. Ni Ujedinjene nacije tada nisu brojale toliko članica koliko je bilo prisutnih izaslanstava. Bio je to događaj bez presedana.

Istok i Zapad rame uz rame

Jedinstvena atmosfera vladala je tog dana: u jednom trenutku, rame uz rame stajali su lideri država koje su bile na suprotnim stranama Hladnog rata. Od predstavnika SAD i Sovjetskog Saveza, do predstavnika suprotstavljenih zemalja poput Izraela i Egipta – Beograd je postao politička pozornica sveta.

Tito – medijska ikona svoga vremena

Još za života, Tito je znao kako se gradi mit. Njegove izjave, fotografije iz rata i državni nastupi stvarali su pažljivo građeni imidž lidera naroda. Nije slučajno što je i njegova sahrana bila jednako spektakularna – režirana s preciznošću, produkcijskim resursima i sigurnosnim planom bez presedana.

Dan D+4: Planiran do u sekundu

Još u januaru 1980, dok se njegovo zdravstveno stanje pogoršavalo, donet je plan pod kodnim imenom “Dan D+4”. On je predviđao sve – od trenutka smrti, preko izlaganja tela, do dana sahrane. TV Beograd je uz pomoć 42 kamere, helikoptera i vojnog osoblja režirao prenos koji se gledao u više od 16 zemalja.

Prva i druga sahrana – šta se zaista dogodilo?

Tokom dana emitovana je javna, zvanična ceremonija. Međutim, prava sahrana dogodila se kasnije, daleko od kamera. Grobnica je otvorena, kovčeg spušten drugi put, a potom je izlivena betonska ploča i postavljena devet tona teška mermerna ploča. Ovaj čin bio je mera predostrožnosti – da bi se sprečila eventualna krađa posmrtnih ostataka.

Cenzura i teorije zavere

Državna bezbednost onemogućila je snimanje ključnog trenutka spuštanja ploče. Režiser je želeo da ga prikaže, ali su agenti fizički blokirali kadar. To je kasnije podstaklo brojne teorije zavere – među kojima i tvrdnje da Tito nije sahranjen u Kući cveća. Međutim, svi raspoloživi dokazi govore da je sahrana izvedena u skladu sa državnim protokolom.

Sahrana kao ogledalo budućnosti

Dok je oproštaj od Tita protekao u savršenom redu, budućnost Jugoslavije ostala je neizvesna. Iako je događaj predstavljao vrhunac jugoslovenskog jedinstva, samo jedanaest godina kasnije zemlja je ušla u tragičan period raspada i rata.

Kuća cveća danas

Titov grob u Kući cveća postao je mesto sećanja, kontroverze i istorijske simbolike. Do danas ga je posetilo više od 20 miliona ljudi iz celog sveta – što ga čini jednim od najposećenijih memorijalnih prostora u regionu.

Titova sahrana ostaje jedinstven trenutak u istoriji Jugoslavije – politički, medijski i društveno. Da li ste i vi ili neko iz vaše porodice pratili ovaj događaj? Podelite svoje sećanje u komentarima.