Kad se moj otac ponovo oženio ženom s kojom je varao moju majku, osjećala sam samo hladnoću. Svaki susret s njom bio je prožet gorčinom, a moja distanca bila je način da izrazim lojalnost prema mami i vlastiti bol.
Godinu dana kasnije, dok me tata vozio na aerodrom, iznenadila me njen dolazak. Uzela je slobodan dan samo da nas isprati. Zagrlila me i, s riječima da je ponosna na mene, pustila suzu.
Tada sam shvatila da stvari nisu crno-bijele. Iako su njih dvoje napravili pogreške, to ne znači da je ona loša osoba.
Od tog trenutka, naš odnos se počeo mijenjati. Danas mi je oslonac i poput druge majke. Neke rane ne zacjeljuju preko noći, ali toplina, iskrenost i vrijeme mogu mnogo toga promijeniti.