
Prošlo je 113 godina od potonuća Titanika u severnom Atlantiku, kada je život izgubilo više od 1.500 putnika i članova posade. Zahvaljujući savremenim tehnologijama i detaljnoj digitalnoj rekonstrukciji olupine, istina o jednom od oficira Titanika, Vilijemu Mardoku, konačno je izašla na videlo, razotkrivajući brojne netačne tvrdnje koje su ga pratile decenijama.
Vilijem Mardok, prvi oficir na Titaniku, dugo je bio nepravedno okarakterisan kao kukavica i krivac za tragediju, sa tvrdnjama da je navodno primao mito, napustio svoje dužnosti ili čak pucao u putnike i sebe, što je prikazano i u popularnom filmu o Titaniku. Međutim, najnoviji 3D snimci olupine, izrađeni pomoću napredne tehnologije, pokazuju drugačiju sliku.
Digitalni model Titanika, napravljen na osnovu više stotina hiljada fotografija olupine sa dubine od oko 3.800 metara, otkrio je da je Mardok do poslednjeg trenutka ostao na dužnosti i aktivno učestvovao u evakuaciji putnika. Skeneri su pokazali da je jedna od dizalica za čamce bila podignuta, što ukazuje da se pokušavalo spremiti još jedno plovilo za spasavanje, što potvrđuju i svedočenja drugih oficira.
Mardok je, prema dostupnim izvorima, bio posvećen spasavanju što većeg broja ljudi, uključujući muškarce, uprkos pravilima koja su prioritet davala ženama i deci. Nažalost, njegovo telo nikada nije pronađeno.
Rođen 1873. godine u Škotskoj, Mardok je karijeru započeo 1900. u kompaniji “White Star Line”, a na Titaniku je bio prvi oficir. Njegova porodica i stanovnici njegovog rodnog mesta godinama su branili njegovu čast, a njegovo herojsko ponašanje sada potvrđuju i najnovija istraživanja.
Ovaj napredak u razumevanju istorije Titanika pruža novi uvid u događaje s tog kobnog putovanja i pomaže da se sačuva sećanje na one koji su pokazali hrabrost i posvećenost u trenucima krize. Olupina Titanika, smeštena oko 650 kilometara od obale Njufaundlenda, polako se raspada, zbog čega su digitalni zapisi izuzetno važni za očuvanje ovih priča za buduće generacije.
Titanik je potonuo u noći između 14. i 15. aprila 1912. godine, tokom svog prvog putovanja iz Sautemptona ka Njujorku. Na brodu je bilo oko 2.200 ljudi, a kapacitet čamaca za spasavanje nije bio dovoljan za sve. Zahvaljujući savremenim tehnologijama, danas bolje razumemo i poštujemo istinske heroje te tragedije.