Svima je poznata Rada Đuričin, čija je smrt ostavila dubok trag u cijeloj Srbiji, posebno među njenim kolegama iz umjetničkog svijeta.
Rada Đuričin, cijenjena i voljena glumica, preminula je u 91. godini života. Njena tiha, dostojanstvena smrt označila je kraj jednog izuzetnog poglavlja srpske pozorišne i kulturne scene. Iako više nije među nama, njeno bogato umjetničko nasljeđe i utisak koji je ostavila na brojne generacije ostaju neizbrisivi.
Radu nisu pamtile samo uloge koje je tumačila, već i toplina i mudrost koje je nesebično dijelila. Bila je simbol posvećenosti, skromnosti i trajne umjetničke vrijednosti. Kao što je rekao jedan njen kolega – ona zapravo nije otišla, već je prešla u drugu dimenziju postojanja.
Svetlana Ceca Bojković, njena dugogodišnja koleginica, iskreno je progovorila o svojoj boli i zahvalnosti što je imala priliku dijeliti scenu s Radom. U emotivnom prisjećanju evocirala je uspomene iz Ateljea 212, opisujući Radu kao ženu ogromne energije, smirenosti i integriteta. Bila je uzor i prijatelj, uvijek tolerantna i bez predrasuda, sa urođenim poštovanjem prema svakome.
Od Rade se oprostila i glumica Vjera Mujović, riječima koje su nadilazile profesionalne granice. Radu je doživljavala kao duhovnog saputnika, nekoga čija je prisutnost donosila mir i jasnoću. Prisjetila se dragocjenih zajedničkih trenutaka – razgovora, tišina, putovanja i osmijeha. Posebno emotivan trenutak bio je proslava Radinog 90. rođendana, događaj koji je, kako kaže, oslikavao duboko poštovanje i ljubav koju su prema njoj osjećali.
Smrt Rade Đuričin ne znači samo kraj jedne glumačke karijere, već i kraj jedne epohe. Njena životna filozofija, snaga, skromnost i autentičnost ostaju kao svjetionik za generacije koje dolaze. Iako fizički više nije među nama, duh Rade Đuričin će živjeti u svakom aplauzu, u svakom pogledu usmjerenom prema pozornici, u svakom iskrenom umjetničkom izrazu.
Ona je ostavila neizbrisiv trag – u kulturi, u ljudima i u srcima svih koji su je znali i poštovali.