**“Moj brat je nestao prije 13 godina. Tražili smo ga godinama, ali smo s vremenom izgubili nadu. Sinoć sam stala na benzinsku pumpu, i baš u tom trenutku pored mene je prošao muškarac koji je nosio istu jaknu kakvu je moj brat imao kada je nestao. Zakrpe, izlizani rukav – sve je odgovaralo.
Povikala sam njegovo ime. Muškarac se zaustavio i okrenuo. Lice mu je problijedilo. U tom trenutku zazvonio mi je telefon – stigla je poruka od majke:
‘Nadam se da si dobro. Upravo sam sanjala da si nestala, baš kao i tvoj brat. Molim te, javi se.’
Zaledila sam se. Majka mi gotovo nikad ne šalje poruke tog tipa, a još rjeđe priča snove. Poklopilo se na zastrašujući način.
Večeras sam otišla na isto mjesto, u isto vrijeme. Tražila sam ga očima, ali ga više nije bilo. Nisam rekla majci – nisam željela da je dodatno uznemirim.
Ali osjećaj da nešto nije u redu nikako me ne napušta.”**