Neočekivano Iznenađenje: Buket Koji Nije Bio Od Mene

Vratio sam se kući s posla kad mi stiže poruka od supruge:

„Jao, ljubavi, predivno je! Volim te!“

Zbunjen, gledam u telefon i pitam se – šta je to predivno? I kome to ona piše? Prolazi mi svašta kroz glavu, ali odlučujem da sačekam da se vrati kući pa da vidim o čemu se radi.

Ulazi ona u kuću nasmijana, u rukama nosi ogroman buket – ozbiljno, kao da je pola cvjećare stalo u njega!

Spušta buket, grli me i ljubi, pa uzbuđeno priča kako je buket predivan i kako me mnogo voli. Kaže samo da joj nije jasno zašto sam cvijeće poslao u firmu, a ne na kućnu adresu, ali su joj sve koleginice zavidjele – „jer ima tako pažljivog muža“.

U tom trenutku ja još uvijek nemam pojma ko je poslao buket, ali samo klimam glavom i kažem da sam htio da je iznenadim. Ispalo je savršeno.

Te večeri bilo je sve – poljupci, omiljena večera, vesela atmosfera. Iskreno? Nisam se žalio.

Sjutradan ujutru, žena sve vrijeme razdragano gleda onaj buket i smješka se. Gledam i ja nju i mislim:

„Imam lijepu, mladu i nasmijanu suprugu… bolje da malo pripazim.“

A buket? Iskreno, jedva čekam da se osuši.

Tada ću ja da kupim novi – i ovog puta zaista od mene.