Petnaestogodišnji dječak vratio se kući s osmehom od uva do uva, a ispred kuće parkiran blistav crveni Porsche. Roditelji su u šoku istrčali napolje i počeli vikati:
— „Odakle ti taj auto!?“
Dečak, potpuno smiren, slegnuo je ramenima i odgovorio:
— „Danas sam ga kupio.“
Naravno, roditelji su pobesneli.
— „S kojim novcem, molim te lepo!? Znaš li ti koliko jedan Porsche košta!?“
Dječak je mirno izgovorio:
— „Pa… ovaj me koštao samo petnaest dolara.“
Roditelji su u neverici otvorili usta. Majka je počela da se hvata za glavu, a otac nije znao da li da viče ili da se smeje.
— „Ko bi, zaboga, prodao takav automobil za petnaest dolara!?“
Dječak je odgovorio sasvim nevino:
— „Pa, bila je to gospođa gore iz ulice. Ne znam joj ime, tek su se doselili. Videla me kako vozim bicikl i pitala hoću li da kupim Porsche za petnaest dolara.“
Majka je počela panično da viče:
— „O, Bože! Ona žena mora biti luda ili prevarena! John, idi odmah tamo i vidi o čemu se radi!“
Otac, i dalje u šoku, krenuo je niz ulicu. Ušao je u dvorište komšinice i zatekao je kako mirno kleči pored cveća i sadi ruže, potpuno spokojna.
Predstavio se i rekao:
— „Izvinite, ja sam otac dečaka kojem ste prodali Porsche za petnaest dolara. Molim vas, možete li mi reći zašto?“
Žena je lagano obrisala ruke o kecelju i, sasvim mirnim tonom, odgovorila:
— „Pa… mislila sam da je moj muž na službenom putu. Međutim, juče sam saznala od prijateljice da je zapravo na Havajima… sa svojom sekretaricom. I to zauvek. Danas me je nazvao, usput, i rekao: ‘Draga, zapao sam u probleme. Prodaj moj novi Porsche i pošalji mi novac.’“
Žena je tada podigla pogled, nasmešila se i završila priču:
— „I eto… ja sam ga prodala. Za petnaest dolara.“
😂 Cela ulica je pričala o toj „prodaji godine“, a mali dečak postao je heroj među svojim vršnjacima.