Moj momak smatra da sam ja glupača jer vodim računa o svojoj porodici i prijateljima. Naime zato što sestri pomognem sa zadaćom, odem majci očistiti kuću ili drugarici pomognem s ispitom sam ja idiot, majka Tereza ili tome slično. I svu energiju trošim na druge ljude umjesto na njega.
Uvijek sve za druge mogu uraditi – osim za njega. Za sve brinem – osim za njega. I tako sigurno jednom u sedmici. A on sjedi kući, dana staža nema jer čeka da mu posao padne sa neba u struci jer on je ipak završio fakultet i ne može da radi bilo šta, živi kod roditelja sa svojih skoro 30 godina, od majke traži novce za kafu i cigare i tako u nedogled.
Zajedno smo još od srednje škole i uvijek sam ga smatrala za dobrog i perspektivnog mladića u kojeg je vrijedilo ulagati. Kažem vrijedilo, nekad davno. Kad sam sve stavila na papir i pogledala koliko koraka idem ispred njega, osvijestila sam se da mi je on samo teret i da iz mene izvlači svu pozitivu koju sam imala. Zato je sada bivši.