Otkrila sam da sam trudna tek na početku sedmog mjeseca trudnoće tako što sam odjednom osjetila jake pokrete i preplašeno otišla na hitnu.
Mužu je otkriven rak. U komi je sada i bilo je prekasno otkriveno. Umrijeće a neće ni znati da ćemo dobiti bebu. Kroz sav taj haos, ja sam se gojila, imala blage redovne cikluse, potpuno zanemarila sebe.
Stomak mi je rastao, mislila sam da je zbog stresa i neurednog načina života, brze hrane, jer radim u 3 smjene, inače sam krupnija osoba imam 85 kilograma. Ne mogu još da povjerujem da ću imati naše dijete.
Ne znam da li sanjam, doktori kažu da je sve u redu, djevojčica je. Stotine misli u minuti mi prolazi kroz glavu. Još nisam nikome rekla potpuno sam pogubljena.
Hoću da iskočim iz kože od sreće a ujedno srce mi je slomljeno jer ljubav mog života se gasi, samo još par dana ili nedjelja je tu.”