“Bilo je to prije dvije godine…”

“Bilo je to prije dvije godine…”
“Bilo je to prije dvije godine…”

“Bilo je to prije dvije godine, nisam dva mjeseca jela užinu kako bi od tih novaca kupila svojima poklone za Božić.

Kupim poklone, trčim na bus ali ne stignem na njega.

Sjednem na klupu cijela tužna i živčana odjednom krene kiša.

Sjedim i dalje nemam snage dignut se da se zaštitim od kiše kad odjednom prilazi mi jedna cura sa čokoladom sa riječima:

“Posmatram te već neko vrijeme izgledaš mi tužno pa evo ti čokolada” i ode..

Već dvije godine se prisjećam tog događaja i nevjerovatno je kako ti neke sitnice mogu uljepšati dan..

(Izvor: Ispovesti.com)

Bonus:

VIC: Fatin poklon za rođendan

Uletio Mujo u kuhinju češući se po glavi i upita Fatu:

– Fato, bona, sutra ti je rođendan, šta hoćeš da ti kupim?

Fata se zagonetno nasmije:

– Hmmm… pa ja bi najvolila dobiti nešto malo, plavo, metalik, da ide od 0 do 100 za sekundu…

Mujo klimne i sutra se pojavi s poklonom. Fata otvori kutiju, a unutra – vaga, pa će ona bijesno:

– Šta je ovo, bolan!? Šta sam ja rekla da ‘oću?

Mujo slegne ramenima:

– Pa malo, plavo, metal’k, da ide od 0 do 100 za sekundu..