“Bila sam u supermarketu, pokušavajući balansirati između uplakanog sina i punih kesa. U redu ispred mene, jedna žena je uzdahnula i počela me snimati telefonom.
Dok sam izlazila, dobacila je: „Ljudi poput tebe ne bi trebali imati djecu!“
Niko nije reagovao. Poželjela sam joj nešto reći, ali sam zastala kad sam pogledala sina.
Bio je sav umazan čokoladom — odjeća, lice, čak i kosa. Bila sam toliko zaokupljena obavezama i kupovinom da nisam ni primijetila šta radi.
Dok me pratio po marketu, usput je jeo i pravio nered. Kad je shvatio da nas svi gledaju, rasplakao se.
Pocrvenjela sam i brzo ga odvela do auta.
Prošlo je pet godina, ali taj trenutak mi je i dalje svjež u sjećanju svaki put kad uđem u supermarket.
Tada sam se osjećala posramljeno, ali danas s ponosom gledam na sebe — sama sam odgojila troje djece i radila puno radno vrijeme. Sve samohrane majke zaslužuju da sebi daju priznanje i pokažu više poštovanja prema vlastitom trudu.”