Bilo je to prije 20 godina.Ostavinska rasprava.Meni je pripala stara porodična kuća i okućnica.
Sestre su dobile placeve i kuću u gradu koju su podijelile.Ja kao najmlađi, dobio sam porodičnu kuću.Roditelji su već bili umrli, ali su ostavili u testamentu podjelu imovine koja se meni, tada učinila nepravednom.Bio sam tek izašao sa studija i zaposlio se u banci.Kupio sam na kredit stan u gradu, želeći pobjeći od svog mjesta, svojih korijena, svog porijekla.Bio sam mlad..Želio sam zaboraviti potpuno život na selu.Izbrisati taj dio života.Kao da je to moguće.Kao da je čovjek stroj na kojem možeš pritisnuti tipku.Kod prodaje stare kuće se nisam cjenkao.Namjerno nisam htio ponuditi sestre, jer sam bio povrijeđen u svom mladaločkom, paranoičnom razmišljanju o njihovoj “smišljenoj” igri protiv mene.