“Davala sam odjeću za djevojčicu od 2–3 godine. Javila mi se žena, rekavši da je u jako teškoj situaciji, da njena kćerka nema što nositi, pa me pitala mogu li joj poslati tu odjeću poštom o svom trošku. Prvo joj nisam povjerovala, ali onda sam pomislila:
„Ko zna šta se stvarno dogodilo?“ Pa sam joj poslala sve na vlastiti trošak.
Godinu dana kasnije, stigao je paket. U njemu su bili orašasti plodovi, suho voće, domaća marmelada i druge delicije. Poslala ga je ta ista žena. Ispalo je da je njezina crna epizoda u životu prošla, muž je našao dobar posao, a ona je odlučila zahvaliti svima koji su im pomogli u teškom trenutku. Bilo je to vrlo iznenađujuće i lijepo.
BONUS:
“Moj muž ima kćerku iz prvog braka koja je postala važan deo našeg života. Nažalost, njena majka je preminula tokom porođaja, što je ostavilo veliki trag u životu te male djevojčice.
Od trenutka kada je došla kod nas, preuzela sam ulogu majke i posvetila se njenom odgoju. Nikada je nisam odvajala od svoje dvije kćerke, iako je bila u teškoj situaciji. Kroz sve te godine, ljubav i pažnja koju smo joj pružali pomogle su joj da izraste u divnu mladu ženu.
Sada ima 22 godine i trenutno je trudna. Nedavno su mi njen zaručnik i ona sami saopštili divnu vijest – očekuju djevojčicu. Ono što me posebno dirnulo je to što su odlučili da će djevojčicu nazvati po meni. To je za mene najveće priznanje koje sam mogla dobiti, nešto što me ispunjava neizmjernim ponosom i srećom. Osjećam se kao da sam osvojila Nobelovu nagradu zbog te posebne časti. To ime nosi mnogo više od samo riječi – ono simbolizira ljubav, brigu i sve što smo prošli zajedno kao porodica.
Andrea, želim ti znati da te volim i da si uvijek u mom srcu. Tvoja mama.”