Sandra Herold je nekada imala skladan porodični život, uspešne poslove i neobičnog kućnog ljubimca koji joj je ispunjavao svakodnevicu. Kada je 1995. godine u svoj dom dovela šimpanzu po imenu Travis, verovala je da dobija vernog pratioca, ali nije mogla ni da zamisli koliko će joj ta odluka kasnije promeniti sudbinu.
Travis kao član porodice
Sandra je Travisa kupila za 50.000 dolara i odgajala ga kao sopstveno dete. Davala mu je najkvalitetniju hranu, oblačila ga u odeću za ljude, učila trikovima pa čak i vožnji bicikla. Bio je stalni deo njenog života — vodila ga je sa sobom gde god je išla, pojavljivao se u TV emisijama i postao miljenik komšija.
„Ne poznaješ šimpanzu dok s njim ne jedeš i ne provodiš vreme kao sa bliskim bićem“, govorila je Sandra. Nakon gubitka muža i ćerke, Travis joj je postao najveća emotivna podrška, toliko da je često spavala pored njega i kupala se s njim.
Prve naznake problema
Iako je bio odgajan u ljudskom okruženju, Travis je povremeno pokazivao nemir i nepredvidivo ponašanje. Sandra je primetila da je često uzbuđen ili agresivan, pa mu je povremeno davala lekove za smirenje tako što ih je dodavala u njegov čaj. Iza njihove prisnosti krila se i stalna opasnost — Travis je ipak bio divlja životinja.
Dan koji je sve promenio
Godine 2009. Sandra je ponovo stupila u kontakt sa starom prijateljicom, Čarlom Neš, koja je jedno vreme živela kod nje. Kada je šimpanza jednog dana iskočila iz automobila i videla Čarlu, neočekivano je postao nasilan. Napao ju je iznenada, zadavši joj teške povrede na licu i telu.
U panici, Sandra je pokušavala da ga zaustavi lopatom, ali to nije imalo efekta. U očaju je utrčala u kuću po nož i pokušala da zaštiti prijateljicu. Nakon više pokušaja da prekine napad, bila je prinuđena da smrtonosno povredi životinju koju je gajila 14 godina.
Kasnije je govorila da je Travis, u poslednjim trenucima, gledao u nju kao da pita: „Mama, zašto si to uradila?“
Policija je potvrdila da je Travis uginuo na licu mesta, dok je Čarla Neš, iako preživela, morala da prođe kroz brojne medicinske i rekonstruktivne zahvate.
Život nakon tragedije
Uprkos šoku i bolu koji su je pratili, Sandra nikada nije prestala da oseća ljubav prema šimpanzama. Kasnije je obezbedila dom drugoj šimpanzi, ali je, poučena iskustvom, zamolila prijatelja iz druge države da se brine o njoj. Redovno ju je posećivala, pronalazeći utehu u toj vezi, ali i shvatajući da divlje životinje, ma koliko bile nežne, uvek nose sa sobom određeni rizik.
Na kraju, Sandra je ostala upamćena po snažnoj posvećenosti, ali i po teškoj lekciji o granicama između ljudi i divljih životinja.