Kada vam neko nanese bol, uradite samo OVO i ponovo pronađite svoj put ka sreći

Kada vam neko nanese bol, uradite samo OVO i ponovo pronađite svoj put ka sreći

Kada vas neko povredi: Savet monaha sa Svete Gore kako da pronađete mir i sreću

U našem društvu često je prirodna reakcija na bol i nepravdu da uzvratimo na isti način – bolom za bol, zlom za zlo. Međutim, duhovna tradicija pravoslavlja nas uči da takav odgovor samo spušta našu dušu na isti nivo onih koji su nas povredili.

Monasi sa Hilandara podsećaju da u svakom čoveku postoji klica mira i svetlosti, ali da je važno ne dozvoliti zlu da se nastani u našem srcu. Mržnja i osveta nas vezuju za one koji su nam naudili i sprečavaju nas da ozdravimo. Pravi put nije u uzvraćanju, već u praštanju – kao najuzvišenijem obliku unutrašnje slobode.

U Jevanđelju piše: „Ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu“ (Matej 5:44). Iako ovo može delovati teško za primenu, upravo je suština hrišćanskog učenja o ljubavi i saosećanju. Kada uzvraćamo zlom, činimo štetu pre svega sebi jer gorčina u srcu gasi sposobnost za radost, ljubav i veru.

Umesto osvete, monasi nas pozivaju da se uzdignemo iznad povrede i razumemo da ljudi koji nas povređuju često to rade iz sopstvenog bola ili nezrelosti. Takve osobe nisu neprijatelji već učitelji, koji nas uče važnosti sačuvati mir duše i ostati blagi čak i kada bismo najradije reagovali drugačije.

Najmoćnije oružje u suočavanju sa povredama nije reč ili osveta, već molitva. Molitvom za one koji nas povređuju oslobađamo sebe od mržnje i vraćamo radost svom biću. Drevna pravoslavna molitva za one koji nas povređuju pomaže da pronađemo snagu i smirenje:

„Gospode, Bože moj, u ruke Tvoje predajem duh i dušu svoju, i one koji mi zlo čine. Oprosti im, Gospode, i ne uzmi im ovo za greh, jer su slepi duhom i ne poznaju istinu Tvoju. Pomozi meni da ne zamrzim, već da u smirenju podnesem uvredu, kao što si Ti podneo krst i rane zbog naših grehova. Daj mi srce meko, u kome nema mržnje, i ruke čiste od osvete. Umesto gneva, daruj mi molitvu, umesto suza, nadu, umesto tame, svetlost Tvoje ljubavi. Amin.“

Praštanje ne znači dozvoliti da nas neko stalno povređuje. Duhovni rast podrazumeva mudrost da postavimo granice – ne iz mržnje, već iz ljubavi prema sebi. Oprosti iz srca, ali nauči lekciju i ne neguj zlo ni u sebi ni u drugima.

Kada sledeći put osetite bol, zastanite, duboko udahnite i umesto da tražite osvetu, pronađite mir kroz molitvu i razumevanje. Izabrati mir umesto gneva nije slabost, već znak velike duhovne snage.

U vremenu kada svet često slavi osvetu i nadmoć, poruke monaha sa Svete Gore podsećaju nas na moćni i tihi put praštanja i ljubavi. Samo tako možemo izlečiti sebe i svet oko sebe.