Moja kćerka ima 16 godina i sve češće izlazi s drugaricama. Moj suprug je od početka smatrao da joj dajemo previše slobode, ali ja sam vjerovala da je važno graditi povjerenje.
Jutros sam doživjela šok. U kupatilu sam pronašla njenu haljinu — uflekanu i skorenu, odmah sam posumnjala na nešto što nisam bila spremna da prihvatim. Od uznemirenosti sam se razboljela, a onda sam, bez mnogo razmišljanja, uzela haljinu i otišla u njenu sobu.
Spavala je. U naletu emocija, probudila sam je i pitala šta znače te fleke. Zatečena i bunovna, zbunjeno me gledala, a onda, kada je došla sebi, samo je tiho rekla:
„Nisi me pitala ko mi je kupio tu haljinu kad sam je donijela. Nisi me pitala odakle mi novi telefon, ni ko mi daje novac za izlaske… A sad izađi i pusti me da spavam.“
Okrenula se i nastavila spavati. Ostala sam bez riječi. Otkazala sam posao za taj dan i sjedila satima u dnevnoj sobi, pokušavajući da shvatim gdje sam pogriješila. Sve sam joj pružila — ljubav, podršku, sigurnost… ili sam barem tako mislila.
Još uvijek pokušavam pronaći odgovore.