Reci mu da ide.” Ignorirala sam to. Sedmicu kasnije, probudila sam se u 3 ujutro zbog buke iz njegove sobe. Pojurila sam unutra i zatekla ga kako sjedi na krevetu, gleda kroz prozor i razgovara sam sa sobom. Pogledala sam van i vidjela što je izgledalo kao ljudska figura koja stoji u osvijetljenoj sobi stana nasuprot. Srce mi je brže zakucalo, ali kad sam bolje pogledala, shvatila sam da je to samo raspored lampe i namještaja koji su bacali sjenu nalik osobi.
Odahnula sam s olakšanjem i sjela pored svog sina, umirujući ga da niko ne dolazi u njegovu sobu. Dok se ponovno uspavao, još sam jednom pogledala, osiguravajući se da je to samo igra svjetla.
Preuzeto