Moja mama ima 38 godina, izgleda mladoliko i uvijek je puna energije. Često kažu da ličimo, iako je ona moja mama. Tata ima 51 godinu, i iako se fizički razlikuju, njih dvoje se uvijek savršeno nadopunjuju.
Zanimljivo je koliko su odani jedno drugom – kroz sve ove godine, njihova povezanost nije oslabila. Uvijek sam se pitala kako su se spojili, jer na prvi pogled djeluju kao potpune suprotnosti. Mama je društvena, otvorena i vedra, dok je tata mirniji, povučeniji.
Jednog dana sam se ranije vratila kući iz škole i začula neobične zvuke iz njihove sobe. U prvi mah sam se iznenadila, jer sam mislila da je tata još na službenom putu. Kada sam se vratila sat kasnije, mama je sjedila u dnevnom boravku i razgovarala s tatinim mlađim bratom, koji živi u inostranstvu i povremeno nas posjećuje.
Možda sam samo pogrešno protumačila situaciju. Ipak, to me navelo da razmislim koliko je povjerenje važno u porodici i koliko ponekad možemo stvoriti pogrešnu sliku ako ne razgovaramo otvoreno.