Prije nego što smo se upoznali, moja supruga je prošla kroz veliku tragediju – njen tadašnji partner izgubio je život u teškoj saobraćajnoj nesreći. Ta bol je ostavila dubok trag u njenom srcu, a i danas, iako je prošlo deset godina, nosi uspomenu na njega.
Kada smo počeli našu vezu, bila je iskrena i rekla mi da vjeruje kako nikada više neće moći voljeti drugog muškarca. Umjesto da je to udaljilo od mene, odlučio sam da joj budem oslonac – ne da zaboravi prošlost, već da ponovno pronađe sreću u životu.
Bilo je trenutaka kada sam je zatekao kako tiho plače, kada su je emocije savladale. Ali onda je došla prekretnica – ostala je trudna. Tada sam joj rekao da, ako dobijemo sina, želim da nosi ime njenog voljenog iz mladosti. Njen osmijeh u tom trenutku bio je neprocjenjiv.
Danas naš sin Nemanja ima šest godina. Njegovo rođenje unijelo je svjetlost u naše živote i donijelo neopisivu radost. Možda neki neće razumjeti, ali za mene, biti uz osobu poput moje supruge je čista sreća. Bez obzira na sve kroz šta je prošla, ona zaslužuje da bude sretna – jer kada je ona sretna, i ja sam.