Vrijeme teče, život je kratak, živimo sada, ali sjećamo se lepih, vintidž stvari iz prošlosti, pa nam je ponekad žao trenutaka koji se vratiti neće.
Nostalgija je jača u trenucima kad nam je teško, to nam je pokazao period pandemije. Tada samo se sjetili svega lepog što nam se dogodilo kad smo bili djeca i mladi jer nismo znali koliko nam je ostalo. Od marta 2020. nosi nas talas nostalgije.
A vrlo često se na društvenim mrežama pojavi neka rijetro ili vintidž fotografija iz vremena SFRJ koja izazove nalet emocije. To su najčešće fotografije kakve većina ljudi još uvijek ima u svom albumu iz sedamdesetih i osamdesetih godina, kada su vladali drugačiji trendovi u modi i enterijeru, drugačiji stil života.
Drugačije su tada izgledali ljudi, žensko i muško tijelo, robne kuće i prodavnice, a svi su, baš kao i sada, ličili jedni na druge. Drugačije su izgledali i enterijeri, a svi su, baš kao i danas, ličili jedni na druge.
To pokazuje set fotografija stereotipnog stana iz sedamdesetih i osamdesetih godina 20. vijeka koji je objavljen na stranici Beograd ispod Beograda, uz opis „Izgled prosječnog stana u Jugoslaviji“.
Kao da ste na trenutak ušli u epizodu serija „Pozorište u kući“ ili „Vruć vetar“.
Neke komade sa ovog spiska sigurno ste imali u svojoj kući ili u domovima svojih predaka.
https://instagram.com/p/CwfpSTwsk4i
Kuhinja s trpezarijom:
Kuhinja s narandžastim frontovima, narandžasta zidna vagica, tapete s floralnim uzorkom smeđih nijansi, uramljeni goblen, braon okrugli trpezarijski sto sa četiri stolice.
Dnevna soba:
Braon regal od zida do zida, oker trosjed i dvije fotelje, televizor u boji i stereo kasetofon u regalu, komplet knjiga domaćeg pisca i enciklopedije, uz obavezno „1000 zašto – 1000 zato“ kupljene uglavnom od akvizitera u firmi na administrativnu zabranu, narandžasta pisaća mašina, smeđe tapete, bijela zavjesa, smeđ tepih, naravno smeđe tapete od čije šare se muti vid.
Hodnik:
Narandžasti fen na sekreteru prekrivenom heklanim stolnjakom, pa narandžasto ogledalo-lampa sa dvije minjon sijalice…. pa kofer za šminku, flašica rakije, braon-bordo tapete floralnog uzorka od kojih još više bole oči.
Ali kad pročitate komentare ispod fotografije, jasno je da mnoge ljude boli duša kad se prisete tih bezbrižnih dana kad smo živeli u YU.
„Na stolu crveni i šatirani karanfili ukrašeni zelenilom asparagusa. Kao sada se sjećam svega. Majka domaćica sve uštirkano, čeka se suprug i otac da u toj ljepoti ručamo i popodne odmorimo. Poslije toga u grad šetnja, ljeti sladoled i povratak u dom da se gleda serija na TV-u. Nezaboravno.“
„Da se čovek vrati tu barem na tri dana da se odmori. Porodica je tada bila veliko uporište i ništa nam nije bilo teško i nemoguće. A sada, samo nas plaše i sve je moderno, bez duše, detalja, svaki stan izgleda kao da si u gostima u nekoj firmi.“
„Prodajem stanove koji izgledaju ovako. To su stanovi kad u oglasu piše ‘izvorni‘ i za renoviranje.“
„Sve je odisalo mirom i sugurnošću. Uredno i čisto. U mojoj zgradi u bloku 28 i Miljakovcu kod roditelja sve slično.“
„Ovu kuhinju smo imali svi redom.“
„Naša stara kuhinja i vagica na zidu, ogledalo i fen, a dnevna soba ista kao kod komšinice.“
„Taj rad, a sa radija duboki glas: Slušate Radio Beograd, Prvi program.“
„Trpezarijski sto i stolice… NOVI DOM… imala iste i još imamo. Jbg. Generacija 50 i neke.“
„Imam ovakav regal, još uvijek je u funkciji“. Šipad, valjda Sarajevo.“
A onda je jedan komentar pokazao da ceo svet pati za godinama u kojima je braon boja dominirala enterijerom, a kućni aparati bili narandžasti.
„Hello, I’m from East Germany and these pictures remind me a lot like it looked in our flats in the 1980’s“ (Zdravo, ja sam iz Nemačke i ova fotografije me podsetila na to da je mnogo naših stanova izgledalo isto osamdesetih godina)
Čitamo, pišemo, sjećamo se, pomalo nam se plače, a onda se smijemo – šizofreni smo ko tapete iz stanova osamdesetih.