Božićni post i mudrost Patrijarha Pavla: 3 duhovna grijeha koja kvare pravu suštinu posta
Na današnji dan započinje Božićni post, koji traje 40 dana i završava se 7. januara na praznik Rođenja Hristovog – Božić. Mnogi vjernici ga doživljavaju kao period u kojem se izbjegava određena hrana, ali pravoslavna tradicija nas uči da post ima mnogo dublji smisao. On je prilika za duhovno pročišćenje, pokajanje i obnovu odnosa sa Bogom.
O tome je često govorio Patrijarh Pavle, jedan od najvoljenijih duhovnih autoriteta u savremenoj istoriji Srpske pravoslavne crkve. Njegove riječi i primjer života nas podsjećaju da je post prvenstveno stanje duše, a ne samo tanjira.
U ovom tekstu donosimo tri najopasnija duhovna grijeha kojih se treba čuvati tokom posta – jer upravo oni, prema riječima patrijarha Pavla, poništavaju njegovu pravu svrhu.
1. Oholost – skrivena prepreka spasenju
„Ne budimo kao farisej iz Jevanđelja, koji se hvalio postom i molitvom, a nije imao ljubavi ni poniznosti.“ – Patrijarh Pavle
Oholost je grijeh koji se često ne vidi spolja, ali razara iznutra. Posebno u vrijeme posta, ona se može javiti u obliku duhovnog nadmenosti – kada se neko hvali kako posti, koliko se moli, a u srcu nema poniznosti ni ljubavi prema drugima.
Pravi post nas ne uzdiže iznad drugih, već nas približava Bogu kroz smirenje i tišinu. Nije poenta u pokazivanju, već u preobražaju.
2. Proždrljivost – kad post postane luksuz
„Ne treba da jela budu bogata začinima, šarenilom i količinom, dok duša gladuje.“ – Patrijarh Pavle
Danas, u eri gastronomije, mnogi zamjenjuju mesne obroke raskošnim posnim jelima. Iako su tehnički „dozvoljena“, takva ishrana može postati oblik proždrljivosti pod maskom uzdržanja.
Post nije dijeta, već vježba duhovne umjerenosti. Kroz jednostavne obroke podsjećamo sebe na one koji nemaju i učimo da budemo zahvalniji. Pravi post traži skromnost i saosećanje, a ne kulinarski spektakl bez mesa.
3. Gnjev, zavist i zle misli – nevidljivi otrovi posta
„Gospod ne traži glad, nego čistoću srca.“ – Patrijarh Pavle
Ako u toku posta zadržavamo mržnju, ljutnju, ogovaranje i zavist, uzaludno izostavljamo meso iz jelovnika. Duhovna čistoća ne dolazi iz stomaka, već iz srca. Zli osjećaji razaraju našu unutrašnju ravnotežu i kvare odnos s Bogom i ljudima.
Pravi post podrazumijeva praštanje, tišinu, mir i molitvu. Ako ne možemo oprostiti ili prestati da zavidimo, moramo znati da još uvijek nismo istinski počeli da postimo – bez obzira na ishranu.
Post nije cilj – post je sredstvo za promjenu
Patrijarh Pavle nas je uvijek podsjećao da Bog ne traži od nas post zbog Njega, već zbog nas samih. Post je poziv na samoproučavanje, milosrđe i skromnost.
„Post ne znači samo gladovanje, nego da u tom vremenu budemo bolji ljudi – da se ne ljutimo, da ne ogovaramo, da pomognemo kome možemo.“ – Patrijarh Pavle
Zaključak: Post kao unutrašnja obnova
Božićni post je duhovno putovanje – ne samo priprema za praznik, već priprema duše za Hristovo rođenje. Prava suština posta ogleda se u ljubavi, poniznosti, molitvi i milosrđu. To je ono što mijenja čovjeka iznutra.
Zato ovog posta ne postimo samo stomakom – već i srcem, mislima i riječima.
Jer, kako bi rekao patrijarh Pavle:
“Postimo postom ugodnim, Bogu prijatnim – postimo od zlih djela.”