Porodila sam se prije četiri mjeseca, carskim rezom, i na svijet donijela dvije predivne djevojčice. Umjesto očekivane sreće, od prvog dana osjećala sam nemir koji nisam znala objasniti. Ponašanje mog supruga, s kojim sam u braku već pet godina, postajalo mi je sve neobičnije. U početku sam to pripisivala prilagodbi na novu situaciju, ali s vremenom je moj osjećaj da nešto nije u redu samo rastao.
Zamolila sam svoju najbolju prijateljicu da mi pomogne i diskretno obrati pažnju na njegovo ponašanje. Nakon nekoliko dana rekla mi je da nije primijetila ništa sumnjivo. Ipak, moj unutrašnji osjećaj nije me napuštao.
Nedavno sam aktivirala opciju na njegovom telefonu koja mi omogućava da pratim njegovu lokaciju. Jučer sam primijetila da se nalazi u hotelu na rubu grada. Pozvala sam majku da pričuva djecu i odmah se uputila tamo. Na recepciji sam rekla da me čeka mušterija i da sam zaboravila broj sobe. Imala sam sreće i pustili su me.
Pokucala sam na vrata. Kada ih je otvorio, muž je ostao bez riječi, vidno zatečen. Ušla sam bez riječi, a u sobi sam zatekla moju prijateljicu – osobu kojoj sam vjerovala dovoljno da joj povjerim sumnje i brigu o našoj porodici. Šok i razočarenje teško je opisati riječima.
Vratila sam se kući i odmah odlučila da izbacim sve njegove stvari. Donijela sam odluku da zaštitim svoje kćerke i sebe. Moj otac je advokat i znam da imam podršku da se izborim za ono što nam pripada. Fokusirat ću se na svoju djecu, njihovu sreću i sigurnost, i više nikada neću dozvoliti da neko tako zloupotrijebi moje povjerenje.