“Ima ih posvuda. Više ništa nije pod kontrolom.”
Tako Ivica Mišin, dugogodišnji pčelar i volonter iz Tenje kod Osijeka, opisuje alarmantnu situaciju s kojom se Hrvatska suočava svake godine – nekontrolisano širenje populacije stršljena, uključujući invazivne vrste koje dolaze iz Azije i drugih delova sveta.
Mišin se više od trideset godina bavi uklanjanjem gnijezda ovih opasnih insekata, godišnje obavljajući i do hiljadu intervencija. Njegovo iskustvo ukazuje da se ne radi samo o biološkom fenomenu, već o ozbiljnom pitanju koje utiče na javno zdravlje, sigurnost građana i stabilnost ekosistema.
Šta su stršljeni i zašto mogu biti izuzetno opasni
Stršljeni su najveći predstavnici porodice osa, poznati po snažnim čeljustima, bolnim ubodima i izraženoj teritorijalnosti. Dok domaće vrste rijetko napadaju ako nisu provocirane, invazivne vrste – kao što je azijski stršljen (Vespa velutina) – poznate su po agresivnosti i jačem otrovu.
Ključne opasnosti na koje upozorava Ivica Mišin:
-
Ljudi često ne razlikuju bezopasne ose od opasnih vrsta stršljena.
-
Invazivne vrste ozbiljno ugrožavaju pčelinje zajednice.
-
Gnijezda se mogu naći u roletnama, potkrovljima, podrumima, pa čak i pod zemljom.
-
Buka iz kosilica, bušilica ili trimera može ih dodatno isprovocirati.
Invazivne vrste koje se šire u regionu
Prema Mišinu, domaće vrste su gotovo potisnute, a danas su najčešće prisutni:
| Vrsta stršljena | Opis i lokacija gnijezda | Posebne opasnosti |
|---|---|---|
| Sitni azijski | Žuto-crn, gnijezda u roletnama | Lako se zamjeni s običnom osom |
| Krupni azijski | Tamniji, gnijezda u tavanima | Veoma agresivan prilikom odbrane gnijezda |
| Japanski stršljen | Rijetak, ali otrov veoma snažan | Zabilježeni teži slučajevi uboda |
| Mutantni hibridi | Često pod zemljom | Teško ih je primijetiti na vrijeme |
| Indijski stršljen | Prisutan u šupama i pušnicama | Prilagođen životu u urbanim područjima |
Kako prepoznati opasnost i pravilno reagovati
Ako primijetite čudno zujanje iz zida, roletne, tavana ili dvorišta, nemojte sami pokušavati ukloniti gnijezdo. Stršljeni su vrlo zaštitnički nastrojeni prema svom prostoru i mogu masovno napasti ako se osjećaju ugroženima.
Preporučene mjere:
-
Ne dirajte, ne bušite niti približavajte se gnijezdu.
-
U slučaju uboda, naročito ako se pojavi otok lica, jezika ili otežano disanje – odmah potražite hitnu pomoć.
-
Ako ste alergični na ubode insekata, uvijek nosite sa sobom adrenalin (EpiPen).
Česte zablude: pčele u rojenju nisu opasne
Mišin, koji je i pčelar, naglašava da pčele tokom rojenja nisu agresivne. U tom trenutku su, kako kaže, “u ljubavnom zanosu”. Međutim, ako izgube maticu ili se osjećaju ugroženo, posebno u urbanim sredinama, mogu postati dezorijentisane i potencijalno opasne.
Kako profesionalci uklanjaju gnijezda stršljena
Za razliku od amaterskih pokušaja, profesionalci koriste specijalizovane otrove sa produženim djelovanjem, zaštitna odijela i posebne metode uklanjanja.
Standardni postupak uključuje:
-
Prskanje gnijezda odgovarajućim sredstvom.
-
Uklanjanje gnijezda u zaštitnoj vreći.
-
Tretiranje mjesta posebnim sredstvom koje djeluje i do devet mjeseci, čak i nakon kiše.
Mišin je u selu Kopačevo uklonio gnijezdo koje je sadržavalo preko 25.000 stršljena. Prema njegovim riječima, morao ih je „utovarati lopatom za snijeg“.
Humanost na djelu: pomaže besplatno
Iako ovaj posao nosi visoke rizike, Mišin svoje usluge ne naplaćuje. Ako neko želi pokriti troškove puta ili materijala, prihvatiće, ali nikada ne traži novac. Kaže da ga zovu iz cijele Hrvatske i, ako može pomoći – on ide.
Kako se zaštititi i pomoći zajednici
-
Ne ostavljajte ostatke hrane na otvorenom jer privlače stršljene.
-
Redovno zatvarajte kante i kontejnere.
-
Ugradite zaštitne mreže na prozore i roletne.
-
Djecu naučite da ne prilaze gnijezdima i nepoznatim insektima.
-
Ako imate poznatu alergiju – uvijek imajte lijek uz sebe.
Stršljeni imaju svoju ulogu u prirodi, ali usljed širenja invazivnih vrsta i klimatskih promjena, postaju sve ozbiljnija prijetnja. Ključno je ne reagovati panično, ali ni ignorisati problem.
Rješenje je u edukaciji, prevenciji i angažovanju stručnjaka. Samo tako možemo očuvati sigurnost, zdravlje i ekološku ravnotežu u sredinama u kojima živimo.