Savezna Demokratska Republika Nepal poznata je po izuzetno raznolikoj kulturi, posebnoj tradiciji i neobičnim običajima koji se i danas čuvaju u planinskim područjima. U zemlji u kojoj se prepliću različite religije, umetnost i jezici, život ispod najviših svetskih vrhova ostavlja snažan utisak na svakog posetioca.
Stanovnici Nepala poznati su po toplini i gostoprimstvu. Uprkos skromnim uslovima života u mnogim ruralnim sredinama, ljudi su spremni da podele ono što imaju i da strancima požele dobrodošlicu.
Religija i svakodnevni život
Religija ima ključnu ulogu u nepalskom društvu. Najdominantniji su hinduizam i budizam, dok su prisutni i hrišćanstvo, islam, džainizam, sikizam, bon, kao i različiti oblici animizma i poštovanja predaka. Ove zajednice vekovima žive jedna pored druge, a njihovi običaji duboko oblikuju kulturu zemlje.
Hinduistički hramovi, budistički manastiri i svečani verski festivali su sastavni deo svakodnevice.
Nepalska geografija
Nepal je izuzetno raznolik — od plodnih nizija i šumovitih brda do osam od deset najviših planina na svetu, među kojima je i Mont Everest. U Lumbiniju, rodnom mestu Bude, nalazi se jedno od najznačajnijih svetilišta za budiste širom planete.
Hinduističke pogrebne tradicije
Pošto je većina stanovništva hinduističke veroispovesti, pogrebni običaji u Nepalu u velikoj meri prate hinduističku tradiciju. Veruje se u reinkarnaciju i težnju ka oslobađanju iz ciklusa ponovnog rađanja — postizanju Mokše.
Nakon smrti, porodica priprema telo za sahranu: preminuli se oblači u belu tkaninu, koristi se susamovo ulje, a pirinač se stavlja u usta kao simbol duhovne ishrane na putu ka novom životu. Bdenje traje 24 sata, a potom se vrši kremacija na otvorenom, najčešće na obalama reke Bagmati.
Porodica, prema običaju, ulazi u reku radi duhovnog pročišćenja, a pepeo se često sakuplja za posebnu ceremoniju na kraju godine. Period žalosti obično traje 11 do 13 dana, tokom kojih važe određena pravila ishrane i oblačenja.
Brak po pravilima koja iznenađuju svet
U visokim planinama Nepala i dalje postoji tradicija poliandrije — običaj u kom se jedna žena udaje za više braće. Ova praksa je proizašla iz teških uslova života, ograničenih resursa i potrebe da se porodično imanje ne deli na manje delove.
Mlada se birala veoma pažljivo: trebalo je da bude vredna, dovoljno mlada da porodica može da računa na nju dugi niz godina, ali istovremeno sposobna da vodi domaćinstvo i brine o budućoj deci.
U mnogim porodicama bratstvo ostaje nerazdvojeno — rade zajedno, obrađuju zemlju i zajednički odgajaju decu, pa se imovina ne deli, već ostaje u jednoj celini. Plaćanje miraza je takođe jednostavnije kada braća dele jednu suprugu.
Položaj žene u poliandrijskoj zajednici
Kada se udala za najstarijeg brata, žena je po tradiciji postajala supruga i njegovoj braći. Broj braće mogao je biti mali ili vrlo velik — to nije bilo presudno.
Ipak, žena je imala određenu slobodu: ona je odlučivala kojem će od muževa pružiti bliskost i poverenje. Ako joj je neki od braće bio posebno nesimpatičan, prema običaju je morao da se potrudi da zasluži njenu naklonost — radom, marljivošću i odgovornošću u domaćinstvu.
Ako bi žena odbijala nekog od muževa, porodica bi pokušavala da posreduje. Svekrva je imala posebnu ulogu u smirivanju situacije i često je pokušavala da doprinese pomirenju. Ako se nesuglasice ne reše, taj muž bi mogao da napusti kuću i potraži drugi životni put — u manastiru ili kao radnik.
S druge strane, braća su takođe mogla da raskinu brak ako procene da žena nije dorasla obavezama ili da ne može da iznese teret života u takvoj zajednici. To je za nju nosilo veliku društvenu stigmu i umanjivalo šanse za novi brak.
U ovoj tradiciji sva deca smatraju se zajedničkom — očinstvo pojedinačno nije naglašeno, jer svi članovi bratstva učestvuju u njihovom odrastanju.