Zmije mogu da privuku razni mirisi pa vođene čulom mirisa mogu da se nađu u vašem dvorištu odnosno u vašoj blizini. Treba imati na umu šta ih najviše mami pa na vrijeme spriječiti potencijalnu opasnost.
Obratite pažnju da ne osatvljate ostatke hrane po dvorištu. Zmiju ne privlače ti ostaci ali je zato privlače glodare, koji će u vašem dvorištu obaviti čitav poces prikupljanja hrane, pa će odložiti višak, odnosno izmet. Zmija će to lako namirisati pa će krenuti u potragu za omiljenim plenom.
Na zmije koje žive u vodi ili poluvodene zmije izuzetno jako djeluje miris vodozemaca poput žaba ili riba. Treba obratiti pažnju i na miris ptica, njihov izmet ili gnijezda, odnosno ptičja jaja koja takođe mogu da budu poput magneta za pomenutu vrstu gmizavaca.
Zmije mogu da osjete feromone koje ispuštaju druge zmije. Osim potrebe za hranom, potreba za razmožavanjem takođe spada u urođene instinkte pa će, naročito dok traje sezona odlaganja jaja, zmije prilaziti mjestima gdje osjećaju da se nalaze druge zmije.
Da biste se zaštitili od gmizavaca, posadite u baštibiljke čiji mirisi odbijaju zmije, a to su zmijska biljka, neven, božikovina i hrizanteme, navodi Dnevni avaz.
Sjednica Vijeća sigurnosti UN-a o stanju u BiH, očekuje se obraćanje…
Read more
Šta treba uraditi ako vas zmija ujede? Za razvoj simptoma nakon ujeda zmije veoma je bitno mesto ujeda. Najopasniji ujedi su oni na glavi ili vratu, ili ukoliko je zmija ubrizgala otrov direktno u krvni sud.
Stručnjaci savjetuju da se prilikom boravka u prirodi, bude oprezan, pa da se nosi zatvorena obuća iznad članka i da se obavezno ponese štap (sutra će veliki broj ljudi borviti u prirodi zbog proslave Prvog maja). Treba voditi računa gdje sjedate i obraćati pažnju na put ispred sebe.
Ukoliko je do nemilog događaja došlo, nikako ne treba paničiti i posezati za samostalnim rečenjima. Nakon ujeda zmije čovek ima oko četiri sata da otrov svojim delovanjem izazove trajna oštećenja u organizmu, tako da je to više nego dovoljno da osoba potraži pomoć u ljekarskoj ordinaciji.
Zmije otrovnice napadaju samo u samoodabrani odnosno ukoliko ih napadnemo ili nagazimo. Savjet stručnjaka je da se nikako ne pribegava sopstvenim rešenjima već da se odmah potraži pomoć ljekara. Najbolje je prepustiti da ovo reši stručno lice, odnosno ljekar. On će najbolje znati kako da odreaguje u ovom slučaju, jer sve naše otrovnice Evrope su pokrivene istim protvotrovom koji se proizvodi kod nas na Torlaku.
Preporučuje se apsolutno mirovanje, jer se kretanjem ubrzava cirkulacija krvi i apsorpcija otrova. Preporučuje se imobilizaciju i hitan transport u najbližu zdravstvenu ustanovu u kojoj se može primiti određeni antiotrov.
Treba što ranije dati serum antiviperinum (intravenski ili intramuskularno), po protokolu sa testiranjem na preosetljivost. Serum antiviperinum djelotvoran je protiv poluotrovnih i otrovnih zmija koje se javljaju u Evropi. Treba uzeti mikrobiološki bris rane, a onda je isprati antiseptickim sredstvom. Sprovesti zatim antitetanusnu zaštitu i dati antibiotike- glase neke od metode liječenja.
Hirurško liječenje je potrebno kod nekroze tkiva. Ako se javi veliki otok koji ometa arterijsku cirkulaciju ekstremiteta takođe je neophodna operacija.
BONUS: 👇🏻 🤩 🤩 👇🏻
Potpuno razvijen i težak oblik gripe najčešći je kod ljudi koji još nisu preboljeli gripu, ili se nisu prokužili cirkulirajućim tipom virusa
Antigeno promjenjivi uzročnici
Gripa ili influenca relativno je teška zarazna bolest dišnog sustava. Pojavljuje se svake godine u zimskim mjesecima u manjim ili većim epidemijama. Naziv gripa dolazi od francuske riječi la grippe – gripper = ščepati, a tko je prebolio gripu, vjerojatno će shvatiti opravdanost tog naziva.
Gripu uzrokuju virusi influence A, B i C, čija je karakteristika da neprestano mijenjaju antigena svojstva, najviše virus influence tipa A. Manje ili veće epidemije izazvane tipom A javljaju se gotovo svake godine, a epidemije uzrokovane tipom B malo su rjeđe i javljaju se svakih četiri do pet godina. Postoje i epidemije kad istodobno cirkuliraju oba tipa virusa (A i B).
Zbog velikih antigenih promjena virusa A javlja se i pandemija (širenje bolesti na nekoliko kontinenata). U prošlom stoljeću dogodile su se tri velike pandemije gripe – 1918. pandemija tzv. španjolske gripe (H1N1), 1957. azijska gripa (H2N2), a 1968. godine hongkonška gripa (H3N2). Prvu globalnu pandemiju gripe u 21. stoljeću proglasila je Svjetska zdravstvena organizacija 11. lipnja 2009. godine. Epidemije izbijaju naglo, zahvaćaju 10 do 40 posto pučanstva, traju oko šest tjedana, a zatim virus tajanstveno nestaje do sljedeće godine.
Nagla pojava općih simptoma
Simptomi gripe javljaju se jedan do tri dana nakon izlaganja virusu. Izvor zaraze je zaražen čovjek, koji je zarazan dan prije pojave simptoma te pet dana nakon što se bolest razvije. Širi se kapljičnim putem (kašljanjem, kihanjem) direktno s inficirane na zdravu osobu. Moguć je i indirektan prijenos kontaktom, preko predmeta svježe zagađenih iscjetkom iz nosa ili ždrijela inficirane osobe.
Bolest nastupa naglo, s jako izraženim općim simptomima: vrućica od 38° C do 40° C, jaki bolovi u mišićima, kostima i zglobovima (osobito u križima i udovima), jake glavobolje, smušenost i pospanost, opći osjećaj potpune klonulosti i nemoći, a mogu se javiti i povraćanje i proljev.
Zbog visoke zaraznosti (kontagioznosti) virusa, opće mjere koje se provode u slučaju drugih respiratornih bolesti kod gripe su u pravilu bez učinka, pa je cijepljenje specifična mjera zaštite
Nakon nekoliko dana slijede respiratorni simptomi: osjećaj pečenja i stezanja u nosu, suhoća i bol u grlu, promuklost i bol iza prsne kosti, suh i nadražajan kašalj, upala očne spojnice (konjunktivitis) koja se očituje suženjem, osjetljivošću očiju na svjetlo i bolovima u oku (osjećaj “pijeska u očima”).
Tako potpuno razvijen i težak oblik bolesti najčešći je kod bolesnika koji dotad nisu preboljeli gripu, odnosno kod onih koji se nisu prokužili upravo cirkulirajućim tipom virusa. To su obično djeca i mladi. Kod starijih ljudi težak oblik gripe češće je posljedica komplikacija.
Klinički oblici bolesti izazvani virusom influence A i B obično se bitno ne razlikuju, no kako virus influence A izaziva veće epidemije i pandemije (veći broj oboljelih), što znači i više komplikacija, stječe se dojam da je gripa izazvana ovim tipom virusa mnogo teža bolest.
Bolest obično traje sedam do 10 dana. Budući da je imunost protiv gripe specifična, preboljela bolest prouzročena jednim tipom virusa ne pruža zaštitu od drugog tipa, pa je čovjek neprestano izložen infekciji virusima gripe.
Kao komplikacije gripe mogu se javiti upala sinusa (sinuitis), uha (otitis), bronha (bronhitis) ili pluća (pneumonija). Obično nastaju kao posljedica sekundarne bakterijske infekcije neposredno nakon pojave akutnih simptoma, tijekom akutne faze gripe ili na početku oporavka (rekonvalescencije).
Upala pluća najteža je komplikacija, koja je istodobno uzrokovana virusom i bakterijom. Na nju treba posumnjati kad se ponovno povisi temperatura, otežano diše te se javi gnojni ili sukrvav iskašljaj. Kod kroničnih bolesnika kao komplikacija gripe može se javiti i pogoršanje osnovne bolesti.
Nije svaka prehlada gripa
Ljudi često misle da je svaka prehlada ili bolest s temperaturom gripa, no treba imati na umu da velik broj virusa može izazvati slične simptome.
Prehlada je virusom uzrokovana bolest kod koje se javljaju hunjavica, kihavica, osjećaj začepljenosti nosa i ušiju, suhoća i stezanje u ždrijelu, a opći simptomi, kao što su vrućica i bolovi u mišićima, najčešće uopće nisu izraženi ili su vrlo blagi. Obično prolazi bez komplikacija.
Febrilni katar je kratkotrajna febrilna (s povišenom temeperaturom) bolest nalik na gripu. Razlikuje se od gripe u tome što su uz opće simptome već od početka bolesti izraženi i kataralni respiratorni simptomi (hunjavica, kašalj, grlobolja i dr.). Uz to, tijek bolesti je blaži nego kod gripe, traje kraće i komplikacije se rjeđe javljaju.
Dijagnoza gripe postavlja se na temelju kliničke slike, podataka o početku i tijeku bolesti te sezoni infekcije. Virološke pretrage, koje služe za dokazivanje virusa, su: izolacija virusa iz obriska nosa i ždrijela, ispirka ždrijela te nalaz protutijela u krvi.
Nema specifična lijeka
Kako je riječ o virusnoj bolesti, nema specifična lijeka, nego se pribjegava simptomatskom liječenju, a antibiotici se propisuju samo u slučaju sekundarne bakterijske infekcije (upale pluća, upale sinusa, upale uha).
Simptomatsko liječenje uključuje mirovanje u krevetu, uzimanje dovoljno tekućine i vitamina C te uzimanje sredstava za snižavanje temperature i bolova (paracetamol, acetilsalicilatna kiselina).
Svake godine novo cjepivo
Zbog visoke zaraznosti (kontagioznosti) virusa, opće mjere koje se provode u slučaju drugih respiratornih bolesti kod gripe su u pravilu bez učinka, pa je cijepljenje specifična mjera zaštite.
Koristi se inaktivirano cjepivo koje sadrži samo površinske antigene virusa influence, pa ne može izazvati bolest nego potiče stvaranje zaštitnih protutijela. Daje se injekcijom u gornju trećinu nadlaktice, a da bi se razvio imunitet, potrebno je dva do tri tjedna. Zaštita nakon cijepljenja traje oko šest mjeseci, pa cijepljenje treba ponoviti svake godine.
Nuspojave nakon cijepljenja su rijetke. Može se javiti bolnost na mjestu uboda, koja se ublažava hladnim oblozima. Nekad, dok se koristilo tzv. živo oslabljeno (atenuirano) cjepivo, koje se davalo špricanjem u nosnicu, nuspojave su bile česte. Uz to, koristilo se i inaktivirano cjepivo koje sadrži cijeli virus, a davalo se dva puta u razmaku od mjesec dana.
Cjepivo je svake godine novo i različito, sastavljeno prema preporuci Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). U laboratoriju izolirani sojevi virusa influence proučavaju se u referentnim centrima (Atlanta, London, Australija, Japan), a na temelju praćenja kretanja virusa influence po zemljinoj kugli određuje se koji će virusi biti sastavni dio cjepiva za nadolazeću sezonu gripe.
Cijepiti se možete kod svog odabranog liječnika ili u ambulantama Zavoda za javno zdravstvo.
KAD JE CIJEPLJENJE KONTRAINDICIRANO
Cijepljenje je kontraindicirano za osobe koje su preosjetljive na jaja, bjelančevine pileta, kanamicin i neomicin sulfat te aktivne pomoćne tvari u cjepivu.
Kod bolesnika s akutnom infekcijom i visokom temperaturom cijepljenje se odgađa dok ne ozdrave.
Osobama visokog rizika, koje nisu cijepljene, mogu se tijekom epidemije preporučiti antivirusni lijekovi, inhibitori neuroaminodaze (oseltamivir i zanamivir). Antivirusni lijekovi učinkoviti su samo ako se primijene tijekom prvih 48 sati bolesti. Indikaciju za liječenje i prevenciju gripe antivirusnim lijekovima određuje liječnik.
OSOBE KOJE SE MORAJU CIJEPITI PROTIV GRIPE
– ljudi stariji od 65 godina
– štićenici domova za starije osobe
– štićenici institucija za njegu kroničnih bolesnika (bez obzira na dob)
– osobe s kroničnim oboljenjima srca i pluća, uključujući i djecu, a posebno onu s oštećenom plućnom funkcijom (cistična fibroza, kronična astma, bronhopulmonalna displazija) i kongenitalnim srčanim manama
– odrasli i djeca s kroničnim bolestima metabolizma (uključujući diabetes mellitus), s kroničnim bolestima bubrega, hemoglobinopatijama i oštećenjem imunosnog sustava (uključujući HIV infekciju)
– djeca i adolescenti (od šest mjeseci do 18 godina) na dugotrajnoj terapiji acetilsalicilnom kiselinom (Reye sindrom uz influencu)
– zdravstveni radnici.